Čitav svoj slikarski put slikao sam, isključivo, ljudsku figuru i ljudski motiv panonskih vizija čovjeka i zemlje. / Franjo Hoti SL 1981/

Franjo Hoti rođen je 1931.g. u selu Novačka, u Prekodravskoj Podravini.

1952 godine završava Učiteljsku školu u Zagrebu.

Kao učitelj od 1953 do 1964 godine radi u Kupincu,Crnoj Mlaki,Zagrebu,Samoboru,Starogradečkom Marofu i Koriji.

1964.- postaje profesionalni slikar, član Zajednice umjetnika Hrvatske. U Susedgradu, Zagreb 1974 godine otvara atellier.

Umro je 2013. u 82 godini.

Iz medija:

Rođeni Podravac iz Prekodravlja, predstavio se ovom prilikom sa četrdesetak djela visoke umjetničke vrijednosti.
To su mahom slike rađene u tehnici ulja koje svog autora predstavljaju kao izuzetnu slikarsku ličnost recentnog hrvatskog slikarstva, koja se drži po strani od pomodnih kretanja izraženih u slikarskoj praksi posljednjih desetljeća.
Ipak Hoti ne želi ići ni utrtim putevima doslovnog i naturalističkog prikazivanja svijeta koji ga okružuje ali ne prihvaća ni poetičnu recepturu aktualne podravske naive. On je u svoje umjetničko opredjeljenje ugradio dragocjena iskustva te nezaobilazne baštine kao osnovicu vlastite umjetničke elaboracije.
Motive svojih slika traži među ljudima iz naroda. Slika radnike, seljake, zanatlije pri radu i te motive transponira na svoj karakterističan monumentalan način.


Stoga one zrače snagom neposrednog doživljaja i sugestiv-nošću vizije a kompozicija djela čvrstoćom rijetko viđenom u našem slikarstvu. Hotiju pri tome ništa nije važnije od virtuoznog namaza osnovnog impasta oplemenjenog oporim lazurom smeđ-kastih nijansi.
Tu slikarsku metodu on na svojim djelima dosljedno sprovodi i dovodi do majstorstva, a odbacujući anegdotalnost motiva sintetizira vizije svog monumentalnog svijeta. Uvažavajući unutarnju arhitek-toniku slike Hoti prilagođuje i svoju paletu visokim zahtjevima instiktivnog senzibiliteta.

Odabire opore boje u kojima prevladavaju smeđe, oker, žute. zelene, modre i crvene znalački gašene sivom, i postiže dodatnu kolorističku dramatiku koja na gledaoca ostavlja snažan dojam.

Zbog svojih izuzetnih kvaliteta, slike Franje Hotija predstavljaju praznik za oko i poslasticu za ljubitelje ove vrste umjetnosti, a autora svrstavaju medu najznačajnije stvaratelje našeg podneblja.

Izvor: http://library.foi.hr/

Za one koji poznaju njegovo slikarstvo Hoti je veoma zanimljiva pojava. Jedina slikarska naobrazba koju je dobio svodi se , kako sam kaže , na nekoliko mjeseci crtanja akta na Likovnoj akademiji u Zagrebu pod nadzorom Krste Hegedušića i na nekoliko tehničkih uputa koje je dobio od svog prijatelja Mirka Račkoga.

Kritičari ga zovu "slikarom zemlje" zaljubljenim u rodno ravničarsko panonsko selo i ljude koje rade na zemlji.
O motivima koji ga privlače najbolje svjedoče nazivi njegovih slika : Nosač panjeva, Mlinar, Žena sa sadnicom , Žena s tikvama i druge. ( iz članka "Uspon nepriznatog" Vjesnik , V.Kovač 1968.)

Preko akademskog realizma zaputio se u jedno zanimljivo slikarsko izražavanje kojem je osnova: monumentalitet crte i oblika s jedne strane, a s druge strane kompaktan ton. Hoti je slikar zemlje....i čovjeka ( M.Peić - iz članka "Franjo Hoti - slikar i sugrađanin ", SL 1981.)

Hoti je enciklopedijsko ime i umjetnik koji stvara po strani , tiho i nenametljivo izlažući više u inozemstvu nego u domovini. U novijem hrvatskom slikarstvu vrlo rijetki su umjetnici koji su toliko vezani uz motiv čovjeka, sa izrazito snažnim socijalnim nabojem. (iz predgovora "Izložba slika i crteža",M.Batinić 1995.)

Franjo Hoti je koncentriran na dva ciklusa koji se , iako dolaze iz istih spoznajnih izvorišta,razlikuju po pristupu. Prvi je realiziran u platnima velikog formata rađenim uljenim bojama prema specifičnom postupku do kojeg je došao sam autor.Likovi i scene uzeti su iz svakodnevnog života: Mlinar,Prodavač tikvica, Pralja, Seljakinja, Špengler, Razgovor, Kopačice i dr.
Drugom ciklusu , jednakih tematskih okvira,mogao bi se pridodati epitet lirskih zapisa .Rađene su uljanin bojama na listovima papira malih formata a motivi identični. (iz predgovora za izložbu u Koprivnici i Čakovcu, Juraj Baldani 1984.  )

Korijen Hotijevog ciklusa "Čovjek u interijeru" polazi iz ciklusa "Čovjek i zemlja" . Taj ciklus o čovjeku i zemlji , temeljen je na spoznaji vrijednosti nacionalne i regionalne vizije slikardevog sadržaja. Slikar slika transparetno sa čistim uljanim pigmentom koji je temeljen na dugogodišnjem iskustvu s vodenim pigmentom. Tako dobivamo nov , značajan i moderan likovni iskaz, s težnjom ka optičkom artizmu. ( iz predgovora "Izložba slika i crteža", M.Batinić 1995. )

Hoti je izdvojena osoba suvremenog umjetničkog stanja. Izuzetna slikarska ličnost recentnog hrvatskog slikarstva.
U ranim djelima treperi suzdržan zov Zemlje, njezino tiho darivanje ranije nam dočarava tegobni seljački psalam a tako uspješno umiruje srce i um. Njegova ulja omogućuju poniranje u slikarstvo od poznatog ciklusa "Panonske vizije" na temu čovjek i zemlja do ciklusa "Čovjek u interijeru "
Slike koje svojom neuništivom temom života i stvaranja nisu tek ploha ili boja one su vidimo i danas dijalog između umjetnika njegovih djela i gledaoca. (iz predgovora za izložbu slika - Ogulin, Jadranko Crnić 1997.)

Slikajući male ljude , Hoti završava u simbolici,pa mu teme poprimaju karakter univerzalnog, općeljudskog. ( Mate Batinić 2004 )

Među ostalima o njemu su pisali mnogi umjetnici i likovni kritičari Maleković, književnik B.Glumac, M.Špoljar i dr.