Appenzeller Zeitung

6. lipnja 1985. g.

HRABRITI SA SLIKAMA

Umjetničke slike, crteži i skice hrvatskog slikara Franje Hotija izlažu se u galeriji Fünfländerblick u ulici Grab-Unterbilchen. Izložba traje do 3. srpnja.

Franjo Hoti, rođen 1931., potječe iz malenog sela u sjevernoj Hrvatskoj, tamo gdje je Drava granica prema Mađarskoj, a on također ima pretke mađarskog porijekla. Nakon završene učiteljske škole u Zagrebu poučavao je 10 godina kao nastavnik likovnog u različitim mjestima Hrvatske. Već kao 30-godišnjak mogao je napustiti svoje zanimanje i potpuno se posvetiti umjetnosti. Godine 1974. dodijeljen mu je vlastiti atelijer u Zagrebu gdje od tada živi. Već 1965. otkrio je jedan likovni kritičar iz Göttingena Franju Hotija, čiji su radovi do tada prikazivani samo u njegovoj domovini. Ubrzo nakon toga slijede njegove izložbe u zapadnoj Europi, u Njemačkoj, Belgiji i Švicarskoj.

MONUMENTALNO

Prvo upada u oči monumentalnost izloženog na velikim formatima slika Franje Hotija. Likovi komprimirani u blokove, koji se gledatelju čine kao portreti. Obitelj u svečanoj pozi okupljena za stolom; tri krupne žene s grozdovima u ruci koji otkrivaju njihovu djelatnost; svirači s instrumentima u ruci ukočeni u geometrijskom poretku... Svi oni potpuno ispunjavaju format slike. Nema prostora za suvišnost koja bi mogla odvraćati od teme.

„Predstaviti ljudske karaktere u modernoj formi“ – za tim već 30 godina teži Franjo Hoti. Seljačko porijeklo umjetnika aristokratskog izgleda određuje teme: ljudi i njihov rad.

„Mlinar“ – Hotijeva omiljena slika – sa kvrgavim rukama obrađuje mlinski kamen. Seljanka čuči (zgurena na tlu) nad biljkama. „Mljekarica“ muti maslac. Nije to samo pokret radnika koji je Hoti uhvatio u svojim slikama. Njegovi ljudi su okamenjeni monumenti, zaustavljeni za vječnost u jednom trenutku svog življenja. Na „Otkoštavanju bundeva“ vidimo jedan ženski lik koji drži u krilu bundevu koja se sjaji, kao simbol plodnosti u središtu slike. U dostojanstvenoj pozi uhvaćena je „Prodavačica tikava“. Pun snage i odlučnosti „Spengler“ (limar), kojem ogromni limovi kao krila rastu s leđa. „Ljudska arhitektonika (građa)“ fascinira Franju Hotija. Dok njegov domaćin Bruno Keel s pravom u tim djelima vidi „dvodimenzionalno kiparstvo“, koje ga podsjeća na litografije Ernesta Barlacha.

HOTI NAS OHRABRUJE

U slikama malih formata pokazuje slikar jednu drugu stranu života. Stari muškarci koji puše, zamišljeno gledaju u daljinu (u jednoj slici koja znakovito ima naslov „Razgovor“), mlade blonde djevojke koje poziraju u ljetnim haljinama, maske i lude čuvenog samoborskog fašnika, mladić koji se udvara jednoj ljepotici. Još mu se veselo odupire. Scene iz života malih ljudi. S njima nas Hoti ohrabruje. Hrabrost za život, za sadašnjost. Upadljive su boje. Žarkocrvena, narančasta, zelena, plava u oštrim kontrastima. One daju slikama unatoč statici teme, nešto agresivno, pojačano još debelim namazima sjajne akrilne boje. Pored toga postoje i slike s prigušenim bojama, smeđim tonovima, koji pokazuju povezanost slikara sa hrvatskim zavičajem. Sve slike su nastale tijekom posljednjih 10 godina. U suterenu galerije upotpunjuje se zbirka sa skicama i studijama malih formata mladog Franje Hotija.

PROSUDBA

Na otvorenju je Ulrich Peplinski, po zanimanju politolog na Univerzitetu Konstanz, ali i hobby-slikar, poznavalac umjetnosti, dao uvod u Hotijevo djelo. „Moderni, magični realizam, u nezamjenjivoj kombinaciji modernog u bojama i realizmu u formama“. Tematski vidi Peplinski jaku vezu s tradicionalnom naivnom umjetnošću, ali slikar se ipak svojim originalnim stilom jasno distancira od naive. Vjerojatno je to razlog zašto se Franjo Hoti unutar jugoslavenskog umjetničkog prostora vidi kao „crna ovca“. Ali ovdje se u Appenzelleru harmonično uklapa.

Izložba traje do 3. srpnja.

Vrijeme posjeta: ponedjeljak do petak, 16:00 do 20:00 sati

subota i nedjelja, 10:00 do 17:00 sati

Prijevod s njemačkog na hrvatski: Dr. sc. A. Andraši